Svaki lošinjski brod, kad bi isplovio iz luke za daleko putovanje, pristao bi u jednoj od najljepših lošinjskih uvala. Riječ je o uvali Čikat kod crkvice Annunziata gdje bi se posada iskrcala te u crkvici s obiteljima izmolila krunicu (ruzarij) prije rastanka.
Kao simbol tradicije, ali ljubavi i vjernosti kreirana je umjetnička skulptura „ADDIO“. Brončana skulptura visoka 178 cm svoje mjesto pronašla je upravo na istom mjestu na kojem su godinama u prošlosti lošinjske supruge pozdravljale svoje pomorce. Posvećena je Mariji Stuparić, ženi kapetana Aldebranda Petrine koja ga je mašući pozdravljala dok je plovio u daljinu. „Addio, moj ljubljeni!“ govorila je u vjetar i mahala bijelim facolićem (rupcem) jedrenjaku koji je nestajao na horizontu. Potom bi se vratila u crkvicu Navještenja Marijina (Annunziata) da se još jednom pomoli za njegov sretan povratak. Inicijali M.S. na facoliću (rupcu) pripadaju upravo njoj, dragoj i samozatajnoj ženi, supruzi velološinjskog kapetana Aldebranda Petrine. Tijekom 32 godine bračnoga života samo su 13 mjeseci proveli zajedno u svom lošinjskom domu. Žene pomoraca morale su biti jakoga duha,ustrajne i strpljive te spremne na sve.
Želja nam je bila na atraktivan, moderan i pomalo apstraktni način odati počast svi ženama pomoraca koje su ih ispraćale i čekale njihov povratak. Zadržana je forma klasične skulpture, uz siluetu vešte, izvedba je prozračnija i jedinstvena. Skulptura je u naravnoj veličini, na stražnjoj strani je motiv koji se inače nalazio na bendicama lošinjskih žena, a koji se može vidjeti kod nas u stalnom postavu, objasnila je ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić.
Akademska kiparica i autorica skulpture, Zvonimira Obad objasnila je kako se radi o likovnoj interpretaciji skulpture. Zapravo se radi o formi žene u nošnji koja se slojevito gubi u prostoru, a koju “odnosi vjetar”. Ideja dolazi od simbola tradicije koja pada u zaborav, a sve u svrhu ‘zadržavanja’ prohujalog vremena te obnavljanja osjećaja pripadnosti sredini. Skulptura „Addio“ simbol je ljubavi i vjernosti, smatra autorica Obad.
Ako ste konzervator, osoba koja se bavi očuvanjem povijesne baštine, važno je da o toj povijesti nešto i znate stoga se moramo vraćati davno u prošlost. Još u grčko doba, Argonaute, Jason, zlatno runo i Medeja…još tada more i daljina stali su između ljubavi dviju osoba. Ova statua sa željom personifikacije prezentira priču koja je sjajno predstavljena. Ovo je mjesto nade, time i idealno mjesto za nju jer ono predstavlja tugu sa željom da se vrati onaj koji odlazi, izjavio je Miljenik Domijan, predsjednik Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Na ovaj način pomažemo očuvati još jednu vrijednu uspomenu naše bogate pomorske prošlosti. Upravo po uzoru na ta prošla događanja, osmišljen je scenski prikaz ispraćaja pomoraca „Pozdrav kapetanu“ koji se održava svakog rujna u sklopu festivala LOSINAVA, događanja posvećenom bogatoj pomorskoj tradiciji otoka Lošinja, izjavio je direktor Turističke zajednice Grada Malog Lošinja Dalibor Cvitković.
Nakon uvodnih govora, profesorica Pomorske škole u Malom Lošinju, Aldina Stuparich Burić, porijeklom iz lošinjske kapetanske obitelji te i sama žena pomorca simbolično je „otkrila“ statuu.
Župnik malološinjske Župe vlč. Roberto Zubović blagoslovio ju je, a folklorna grupa Manfrina upriličila je događanje „Kapetanskim plesom“. Potom su djeca iz Osnovne škole Maria Martinolića simbolično facolima (rupčićima) pozdravljali brodove u daljini.